luc tartar
Plamte (2015)
S'embrasent
mise à jour:

Tiana Krivokapic et Iva Brdar

Tiana Krivokapic :

Nakon pozorišnih studija i studija kulturne politike, Tiana počinje da prevodi, sama ili u tandemu, dramske tekstove i da se bavi novinarstvom, Duboko se zalagajući za moderno i savremeno pozorište, prevodi Vijana, Minjanu, Pomeraa, Movinjea, Levea, Tartara, Pakea… Mašta o prevodliačkim projektima zahvaljući kojima će se u Srbiji i Francuskoj čuti za neke retke i posebne dramske tekstove.
Après des études de théâtre et de sociologie de la culture à Paris, Tiana commence à traduire des pièces de théâtre, seule ou à quatre mains, et à travailler dans le domaine du journalisme culturel. Avec une prédilection affirmée pour le théâtre moderne et contemporain, elle traduit en serbe des auteurs comme Vian, Minyana, Pommerat, Mauvignier, Levey, Tartar, Paquet… Elle rêve de projets de traduction qui feront connaître en Serbie et en France des auteurs aux textes étonnants et remarquables.
 

Iva Brdar :

Iva Brdar je dramaturg i prevodilac iz Beograda. Prevela je više drama (Vinaver, Lescot, Depauw, Tartar, Chiambretto) i više eseja i romana (Salmon, Jonquet, Esquenazi) i stipendista je Nacionalnog centra za knjigu. Takođe, njene drame i radio-drame su izvođene u pozorištima i na radijima u Srbiji.
Iva Brdar est dramaturge et traductrice originaire de Belgrade. Elle a traduit plusieurs pièces de théâtre (Vinaver, Lescot, Depauw, Tartar, Chiambretto), plusieurs essais et romans (Salmon, Jonquet, Esquenazi) et elle est boursière du Centre National du Livre. Ses pièces de théâtre et pièces radiophoniques ont été jouées dans les théâtres et sur les radios serbes.
 

À propos de S'embrasent :

Plamte  nam govori o snazi jednog poljupca koji može da promeni sve. Pisana jezikom u kome se na poetičan način mešaju različite vrste govora, Plamte  je drama o odrastanju, ali i o odraslima koji ponovo shvataju lepotu i žar mladosti.
Drama Lika Tartara govori o neizdrživoj teškoći postojanja. U svom komadu, Tartar koristi mnoštvo slika koje se dopunjavaju. Jedna od njih prožima celu dramu i nameće se kao scenografsko rešenje koje nigde nije iskazano – sve je što je prizemno i što karakteriše opšti mediokritet i sve što je na visini, predstavljeno uzdignutim parom koji plamti, iskupljujući celokupno čovečanstvo jednim poljupcem.
Izrazito poetski jezik čini ovu dramu teškom za prevođenje. Bilo da je reč o psovkama, uličnom govoru ili lirskim pasažima, reči su žive, osećajne, otelotvorene zbog čega tekst postaje zavodljiv za čitanje poput pesme. Igre reči koje često mogu za prevodioca predstavljati zamku, ovde postaju njegovi saveznici u praćenju dramaturške linije. U drami Plamte, Lik Tartar ne stvara stil, već piše na jedini mogući način o tako ozbiljnoj i neuhvatljivoj temi, kao što je adolescencija.
S'embrasent  nous parle de la force d'un baiser qui peut tout faire basculer. Utilisant un langage où se mélangent plusieurs registres d'une manière poétique, S'embrasent est une pièce sur les adolescents qui deviennent des adultes, mais aussi sur les adultes qui comprennent de nouveau la beauté et les feux de la jeunesse.
Le texte de Luc Tartar parle d’une insoutenable difficulté de l’être. Dans sa pièce, Luc utilise beaucoup d’images duales, qui se complètent dans leur différence. Ainsi celle qui traverse toute la pièce comme une solution de scénographie nulle part formulée : le bas caractérisé par la médiocrité ambiante et le haut par ce couple qui sublime et s’enflamme, relevant par un simple baiser l’humanité entière.
La difficulté à traduire ce texte réside dans l’utilisation violemment poétique de la langue. Qu’il s’agisse de jurons, du parler de la rue ou de passages lyriques, les mots sont vivants, sensuels, ils annoncent le corps et amènent une charge charnelle qui rend ce texte aussi passionnant à lire qu’un poème. Les jeux de mots qui sont souvent perçus par le traducteur comme un piège, deviennent ici son partenaire dans le cheminement dramaturgique. Dans S’embrasent, Luc Tartar ne fait pas de style, il écrit de la seule manière possible d’un sujet aussi grave et aussi éthéré que l’adolescence. 
 

Un extrait :

Prolog
 
Poljubac
Poljubac u školskom dvorištu
Ljube se
Tek tako
Bez blama
U dvorištu
Bez šale
Videla sam poljupce, ali ovakve
Prvi put
Nisam videla nikada pre
Poljubac kao taj
Dva učenika u dvorištu
A mi oko njih
Devojke mladići profesori pa čak i direktor
Pravilnik škole zabranjuje poljupce u dvorištu
Oni se ljube
Devojke i mladići ne veruju svojim očima
Živim preko puta škole. Sve ih poznajem
Ja sam Vivi
Ja sam Jusef
Ja sam Dorote
Ja sam Lidivin
Ja sam Žan-Batist
Ja sam Izabel
Ja sam otac
Ja sam majka
Dorote Vivi Jusef direktor i roditelji uznemirena majka i ljutiti otac
Otvori mi. Je l’ si lud da lupaš vratima
Ti kao znaš šta devojke imaju
Ljubav na prvi pogled
U školskom dvorištu
Dva bića jedva održavaju ravnotežu na kraju sveta
Recite mojoj majci da su mi oči izgorele gledajući ih kako se ljube
Recite joj da me je uhvatila ljubomora
Peku me oči
Grizem se za jezik
Izvrćem prste
Gubim glas
Hvatam se za glavu
Isekle mi se noge
Svetu je loše. Nek se osloni onda na moj prozor
Posrćem manta mi se padam
Od tog poljupca mi je loše prodire mi u stomak utiskuje mi se u glavu i ne da mi da se pomerim
Moja prva bora. Brazda koja se prostire od stopala do glave i koja me cepa na pola
Recite mojoj majci
Ne želim da ličim na žene usahlih grudi poput hleba zaboravljenog u uglu sudopere
diaporama
brèves

Ne dormez pas chez vous cette nuit, projet de série théâtrale sur la rafle du Vel d’Hiv, obtient une bourse d’écriture du Centre National du Livre !

> lire